понедељак, 1. фебруар 2016.

Priča o jednom čoveku

Bio jednom jedan čovek. On je radio ono što upravo ti radiš. Krao je Bogu dane. Ništa ga, ama' baš, nije zanimalo. Bio je užasno lenj. Jer, zašto bio radio bilo šta kad ne mora?  Nije imao volju za životom jer on nije birao da li želi da ga ima.
Najgore što se desilo tom čoveku jeste što je ostareo. Živeo je u paučini satkanoj od dosade. Odavno je izgubio opis koji mu je majka priroda dala od mahovine koja je srasla s njim.  Njegovo jedino osećanje bilo je kajanje. Nije mogao ništa da preduzme sad, jer kada je krenuo da pušta korenje, nije ništa preduzeo da se pokrene. Užasno se kajao u svakom trenutku zbog svake šanse koju je propustio. To kajanje ga je kljucalo dok nije probilo lobanju i oštetilo mu mozak. Lekari nisu bili sigurni da li je umro od dosade ili kajanja.

1 коментар: