уторак, 16. фебруар 2016.

Random priča 23

Bilo jednom jedno pleme. To je bilo ono vreme kada se živelo u skladu s prirodom. Grejalo se na kosti dinosaurusa, a kablovska se plaćala u zrnima soli.  To pleme je bilo malo zaostalo pa su i dalje jurcali za divljim slaninariusom reksom i već izumrelim kobasicarijumom srpskom. Ovo pleme je više preferiralo  kobasicarijum srps jer je bio lakši za uhvatiti i bila je više pikantniji od ostalih kobasicarijuma. Razume se da je to pleme imalo nekog svog vođu plemena koji je usput bio i bog. Taj bog je imao svoju redovnu dnevnu rutinu i niko ga nije ometao. Redovno se u suton penjao na vrh najviših drveta kako bi posmatrao...
Bilo jednom jedno pleme. To je bilo isto ono vreme u kojem je bilo i predhodno pleme. Bili su napredniji pa su se uveliko bavili poljoprivredom. Najviše su sadili šargarepus kupus.  Oni su imali boginju. Ona se svakog dana u suton penjala na vrh litice kako bi posmatrala...
Njiho dvoje su verovali jedno za drugo da su bogovi. Ništa nisu rekli svome plemenu kako ne bi izgubili status.

Нема коментара:

Постави коментар