среда, 31. јул 2013.

Bilo je to tako davno

                       Bila jednom jedna prošlost.  Prošlost koja je postojala čak i pre dinosaurusa. Postojala je do velikog praska. Kada je svuda na mestu današnjeg Sunčevog sistema bio haos- svetlucava prašina, dim i zemlja, i na zemlji voda, vegetacija. Bila je rasparčana u više manjih delova. Na svakom je bila po jedna kuća. Da, postojali su ljudi. Pa dobro, ne baš ljudi u sadašnjem obliku ali su bili više ljudi nego ovi danas.
             Ti ljudi su bili visoki i vitki, snažnih nogu i veoma uskih strukova, dugačkih kosa srebrnih boja. Imali su i krila. Krila su im bila kao današnje staklo, ali su bila neke boje koja danas ne postoji i nije ni bila približna bilo kojoj boji koja je danas postojala ali je bila jako lepa. Oni su mogli da vide mnogo više boja nego mi sad. Živeli su mnogo dugo. Ne bih umela da vam kažem kolko godina jer godine tada još nisu postojale. Bilo je tu i ostalih vrsta života koje su se tretirale kao jednake. Niko se nikim nije hranio.
              Nisu postojala neka pravila- barem nisu postojale zabrane. Nije postojala hijerahija i niko nije bio dominantan. I postojale su reči kao što su: "Izvini", "Hvala" i "Molim". Znao se i životni cilj. Svi su težili ka tome da se sve sazna. Istraživali su svakog dana i brzo su napredovali. Koliko brzo ne bih vam znala reći jer se tada vreme nije merilo kao danas. Bili su pri  kraju da saznaju sve.
              Jedan je čovek upravo gledao ka gore (ne znam gde je tačno to bilo jer nije postojala gravitacija, kao ni zemljino jezgro zato što nije postojala Zemlja). Gledao je i brojao. Brojao je koliko tačno ima zvezda. Još samo gore mu je ostalo da izbroji. Kada je stigao do poslednje zvezde desio se veliki prasak. Svo znanje koje je postojalo- nestalo je ili se barem raspalo. Sva materija se razgradila u atome.
               Posle dosta vremena  nastale su planete koje su se vremenom razvijale. Sunce i dalje to radi. Na zemlju je pala sićušni deo mozga onog čoveka koji je izbrojao sve zvezde. On se množio i množio ali više nije bio tako savršen. Za kratko vreme nastao je čovek u tako nesavršenom obliku da njegov životni cilj nije da juri za znanjem već za materijom- novcem. Zbog njega radi baš sve u životu. Zbog njega će i nestati.

Нема коментара:

Постави коментар