понедељак, 25. новембар 2013.

Kapitalistička

                      Bio jednom jedan novčanik. Kožni i debeo- masan. Uglavnom se družio sa zlatnim prstenejm i obično je mirisao na tompus.  Bio je uvek pun i sit donde dok nije pao na beton ispred delimično ilegalnog noćnog kluba.
                      Njegovog vlasnika je lično boleo kurac. Novčanik je ležao tako pun na vlažnom betonu kao poslednje đubre, kao da ništa ne vredi ali je bio sit. Prošla je luda noć i čistači su obavljali svoj posao. Jednom od njih su juče javili da mu je dete bolesno i da lečenje košta đavo ipo tako da je on radio sve što mu je bilo u moći da skupi neku kintu jer to je jedino što mu je bilo bitno.
                       Čistući tako naišao je je na taj novčanik. Nešto ga je secnulo kroz srce.  Okrenuo se da vidi da li ima koga da podeli informaciju ali nikog nije bilo. Drhtavim rukama od stresa otvarao je novčanik u nadi da će naići na ličnu kartu vlasnika ili neki dokument po kome može naći vlasnika ali ljudima sa takvim novčanicima ne trebaju lična dokumenta. Novčanik se naježio kada su ga dodirnule suve, radničke ruke.      
                      Sutra dan kada se probudio u njemu se našla samo jedna novčanica - nevredna kao i on sam.  Neprijatnu tišinu uništavali su razgovorom.  I tako su se zbližili. Smejali se i osećali lagodno. Onda je novčanik novčanici izjavio ljubav i postali su par.
                      Voleli su se donde dok neku nije grubo izvukao novčanicu, a novčanik bacio na tepih čime se pocepao. U to mu je prišao ćelav dečak i zagrlio ga snažno. Od tada pa nadalje bio je večito prazan ali srećan.

Нема коментара:

Постави коментар