субота, 14. март 2015.

Poenta je na kraju

     Sada ću ti ispričati priču i trudiću se da bude što duža i slađa i rećiću ti samo još ovo - da je poenta na kraju.
     Bila jednom dva krompira blizanaca. Rođeni su od iste majke. E sad, pošto je ovo bajka, matrijarht je moguć isto kolko i krompir koji može da ima brata blizanaca. Njihova majka je dakle bila kraljica tog nekog kraljevstva. E sad, jedan krompir je bio nadaren (u smislu talenta) i njega su uvek više voleli. Umeo je da računa, komponuje, peva, slika, veze i sve ostalo što rade krompiri. Njegov brat blizanac je bio sociopata. Slušao je thrash i death, retko je izlazio u narod i po ceo dan je samo svirao gitaru. Niko ga nije voleo i baba je izbegavala da mu daje džeparac.
        Jednog dana u kraljevski dvor upali su bolesni glam metalci. Svu gospodu i poslugu terali  da se šminkaju sa gar iz smederevca i da nose šljokice! Naš netalentovani krompir je bio za to vreme u drugoj sobi, učio rifologiju Distrakšna. I kako su glameri spremali utičnicu da svi u nju nabijaju prste, tako je pala sklopka i u celom kraljevestvu je struja ostala samo od pojačala. Zvuk Thrash 'till deatha ne samo da je oterala glamere, već ih je naterala da se ošišaju i zaposle u računovodstvenoj službi trgovine na veliko. Kada je sišao dole po kafu ne znajući šta se dogodilo- svi su ga dočekali kao heroja. Eto, možda jednog dana skil sviranja gitare može da ti posluži.
  Recimo da je srećan kraj subjektivan tako što ćemo reći da je celo kraljevstvo završilo u musaki nakon.
     Da, da, i sad  si automatski prešao na zadnji pasus kako bi pročitao poentu koja se zapravo krije duboko u tekstu koji ti nisi pročitao jer si lenština i mrzi te da živiš. Jer da te ne mrzi da živiš, ne bi sad sedeo za kompijuterom i čitao laprdanja neke tamo Zihernadle. Hajde sad polako, pročitaj ono što si preskočio.

Нема коментара:

Постави коментар