Znate onaj osećaj kada imate dušu, pa kad se u toj duši nakupi nešto što
želite da izbacite. Kada želite da lupite u astal i kažete to glasno.
Znate li taj osećaj kada izgovarate šta vam je na duši, taj dobar
osećaj? Taj osećaj zbog koga se kasnije kajemo ponekad? Sigurno da
znate, latinica se uči u drgom osnovne, od tada ste sigurno nešto
osetili. To je moć, moji drugari. To je rušenje zida, kidanje okova. To
je čarobnjak u svakom homosapiensu. To je ono što pokreće pank. Otkrila
sam vam tajnu, sada možete da umrete. Zajebite sve one narkotike,
alkohol, droge i opijate, glupi su to osećaji, veštački - isto kao biti
pozer (veštak) i biti "true". Imaš li koječega na duši? Lupi u prokleti
astal kao da ti je on nešto skrivio i reci to glasno ali ne tolko glasno
kolko i razumno. Jer ako nešto kažeš svojim mislima, ništa se neće promeniti.
Нема коментара:
Постави коментар